POZORIŠNA KRITIKA : MILOŠ CRNJANSKI – VEK SAŽET U DVA SATA

               
Piše : Tadija Čaluković

Uči se na Fakultetu dramskih umetnosti ona zgodna pesma od Ljubomira Simovića – Medjuigra, pa tako tu ima jedan stih – vek sažet u dva sata, beskraj na četiri kvadrata. To je sigurno najtačniji opis pozorišne čarolije. Ne mislim tako samo ja, već i mnogi naši proslavljeni glumci, reditelji, dramaturzi. Ali dok sam sedeo sinoć malo pre početka predstave Miloš Crnjanski, razmišljao sam o manipulaciji. Shvatio da je jedina sličnost rijalitija kao ’’protagoniste’’ škarta i pozorišta kao svega dobrog i kvalitetnog što može da se dogodi čoveku, jesta upravo ta manipulacija. Razlika je samo u tome što pozorište vrši na publiku najpozitivniju moguću manipulaciju, gde može čak i mnogo da se nauči, a rijaliti upravo sve obrnuto. Tu možemo da zaljučimo da pozorište izaziva najzdravu i najplemenitiju manipulaciju, a rijaliti bolesnu.
Imao sam velika očekivanja od predstave ,,Miloš Crnjanski’’  koja se odigrava u Madelnijanumu. Na kraju predstava imao sam podosta zamerki na celokupan tok radnje. Srž predstave bio bi prikaz života Crnjanskog s njegovom ženom Vidom Ružič koja je njemu podredjena – persira mu i neretko laska. Za vreme tog njihovog života odvijaju se raznorazni dogadjaji, ali je i dalje u centru zbivanja njihov bračni odnos. Uz dužno poštovanje rediteljke Ivane Vujić mislim da je to njena velika greška, iz razloga što se o njihovom odnosu zna jako malo i ne postoje neka egzaktna dokumenta ili tačni podaci koji bi nam više rekli o odnosu Miloša i Vide sem da se jedino, eto, zna da je ona njemu neprekidno persirala i da je govorila - ,, Jedna vaša rečenica vredi više od hiljadu mojih lutaka’’.  Zna se još da je ona bila jedna od lepših Beogradjanki tog doba. U ta vremena kada se muška reč mnogo više cenila nego ženska, Crnjanski nije uopšte mnogo vremena provodio s njom, a u predstavi je prikazano upravo obrnuto, kako Miloš sve vreme provodi s njom, zatim brojni njihovi dijalozi... Što bi značilo da je kostur predstave jedna velika izmišljotina. Ali to je sve legitimno, kada je umetnost u pitanju, da umetnik pusti mašti na volju i poigrava se sa svojim delom. Ipak život Miše Crnjanskog toliko je raznovrstan (bio nastavnik srpskog, kurir, novinar, bokser, studirao medicinu...nema šta nije radio) pa nije bilo potrebno to. Ali u redu. Bilo bi to isto kao kada bi neko uzeo za seminarski rad Hrvatsku, a onda umesto da obradi celu Republiku Hrvatsku on izradi samo Split ili Zadar, a ostale delove zemlje zaboravi i propusti. Kada je već izabrano da se razgovara o samo tom segmentu njegovog ljubavnog života s Vidom, šteta što u tu priču nije malo više upleten i Ivo Andrić. Čuvaju se još pisma u arhivama SANU, gde Crnjanski piše Andriću kako mu je Vida naporna i da se ne ženi, te kako je moli da joj to ne prenese. Od tog njihovog velikog (u početku rivalstva) kasnije prijateljstva dobili smo samo mrvice ’’na kašičicu’’. Ali dobro. Da ne pominjem tempo radnje, koji je bio strahovito spor i kao da je uspavao i ono malo ljudi koji su došli da se ’’kulturno uzdignu’’.  Da ova kritika ne bi delovala kao zlurada, jer je ona pisana iz ugla de fakto najmladjeg gledaoca predstave (sinoć) pohvaliću i dobre strane.

                                        Joakim  Tasić u ulozi mladog Crnjanskog
 
  Joakim Tasić, student FDU-a - briljirao je u ovom komadu. Momak neodoljivo podseća na Crnjanskog iz mladosti. Sve čestitke. 

Tihomir Stanić –
solidan nastup, iako mi se čini da mu i nije baš najbolje ’’legla’’ uloga Crnjanskog. Loše izimitiran glas.  Da je u kojem slučaju u predstavi bio i deo sa Andrićem, mislim da bi Stanić bio perfektan za tu ulogu...

Danica Maksimović –
kvalitetna gluma

                                                      ***

 Da je ova predstava nosila naziv
’’Miloš i Vida Crnjanski’’ nikada ne bih napisao ovu kritiku, jer je ona i trebala tako da se zove.  

Коментари