BISENIJA TEREŠČENKO: MAŠTA JE NAJVIŠI OBLIK POSTOJANJA



         
Piše: Tadija Čaluković

Bisenija Tereščenko je srpska akademska slikarka i magistar mozaika.
Najpoznatija je po mozaicima ,,Mlada Bosna’’ i ,,Konopac’’, koji se nalaze u Andrićgradu u kojem ima još pregršt Bisenijinih radova. Tereščenkova u intervjuu internet časopisu SALOME govori o svojim počecima, o znanju i mašti, o nagradama,  o osećanjima kada je Vladimiru Putinu poklonjena njena mozaička ikona Presvete Bogorodice Vladimirske, ali i o tome šta bi poručila mladima.   

 
                                                          
    ***
 
Diplomirali ste na fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Slavoljuba Čvorovića na slikarskom odseku 2000. godine, a magistrirali na odseku zidno slikarstvo, ciklus mozaika na temu „Monumentalno u bajkama i mozaiku“. Od kada datira Vaša ljubav prema mozaiku?

- Fakultet lepih umetnosti, studentima slikarstva obezbe
đuje lepu priliku da se u trećoj godini studija upoznaju sa slikarskom tehnikom izrade mozaika. U okviru dva semestra, svaki student je dužan da napravi po dva mozaika. Moj prvi mozaički rad bio je autoportret, i on je vlasništvo fakulteta. Drugi mozaik  bio je na temu životinje, koja bi se uklopila u seriju studentskih mozaika koji ukrašavaju ogradu Zoološkog vrta i predstavljaju najveću, stalnu postavku mozaika u Beogradu, verujem i mnogo šire. Ova trajna izložba je na temu raznovrsnih životinja, gde je svaki student prikazao osobenu, svežu, vedru poetiku u svom prvom susretu sa mozaikom. Ja sam tada napravila zeca, koji je kasnije nagrađen na izložbi fakulteta. Već tada sam osetila potrebu da u mozaik ugradim što veću paletu boja kamena, adekvatnu skici, a tom prilikom sam ugradila i kamenčiće sakupljene oko manastira Gračanica koji sam posetila u vreme izvedbe mozaika. “Zec“ nije postavljen na ogradi zoološkog vrta, već je, zajedno sa desetak odabranih radova postavljen u lepom, starinskom, zelenilom ukrašenom, unutrašnjem tremu stare zgrade Fakulteta, koja se nalazi na uglu Rajićeve i Knez Mihailove ulice, kraj biblioteke u kojoj šume šapati studenata i koraci po starom, škriputavom parketu, uz nehotičnu lupu velikih vrata što vode u kancelarije i slikarske klase, pomešani sa mirisom starih knjiga, lanenog ulja i terpentina...  Ovu trajnu izožbu mozaika - nukleus budućih umetnika - moguće je posetiti i osetiti delić atmosfere studentske svakodnevice.

                                                               Bisenija Tereščenko ispred mozaika ,,Konopac''
Šta ste sanjali u detinjstvu da budete kad odrastete?

- U detinjstvu se budućnost čini kao prostrani, nepregledni okean, koji struji pod bezbrojnim vetrovima neizvesnosti i mogućnosti. Kasnije počinješ da shvataš da je život poput duboko urezanog rečnog toka, ličnog kao linija na dlanu. Ta reka teče svojim putem, ponekad ponire, razliva se pa vraća u korito, vrtloži i samo se ponekad - zahvaljujući vrhunskim dometima stvaralačkog duha, talenta i mašte, ljubavi - uliva u neko nebesko bezgranično prostranstvo. Andre Marlo je rekao da je umetnost teško osvajanje, jedna od odlučujućih odbrana čoveka od sudbine, da je umetnost antisudbina. Ta ideja je privlačna. Mislim da svi mi imamo darove kojima se, ako ih dobro i savesno upotrebimo,  približavamo tom nebeskom prostranstvu, besmrtnoj ulozi stvoritelja.

Da li za Vas istinita tvrdnja Alberta Ajnštajna: ,,Mašta je važnija od znanja’’? I koliko je mašta važna u životu svakog umetnika?


- Znanje je tradicija, uvid u tekovine tu
đe mašte, dragoceni izvor inspiracije, kontinuitet i prožimanje sa opštim, duhovnim, kreativnim blagom čovečanstva. Mašta je progres, intuicija, stvaranje koje je najviši oblik postojanja. Postoje dve hemisfere u glavi i mašta i znanje su dobile ravnopravne delove. Vrhunsko umetničko stvaralaštvo pored talenta i vrednog rada obuhvata i uvid, ljubav i razumevanje prema svim kontroverznim pojavama koje muče čoveka unutar njega samog i oko njega.  U formi vrhunskog umetničkog dela te pojave, što nas čude, bivaju sublimirane u najviši postojeći oblik samilosti i saosećanja čoveka prema čoveku. Postaju njegova formalna, uzvišena legitimizacija.
 

                                                                               Postavka mozaika

Dobitnica ste Nagrade za mozaik Fakulteta likovnih umetnosti i Prve  nagrade  na Bijenalu mozaika u Beogradu. Koliko su nagrade važne, a koliko doprinose Vašem stvaralaštvu?

- Naše delovanje umnogome funkcioniše po principu kazne i nagrade i kada nismo toga svesni. Svi, poput Rosinijevog Figara, uživamo u onom:,,Bravo, bravissimo!“. Kada je to – Bravisimo ozvaničeno i nekom nagradom, ono postaje i društveno priznanje, orden kojim se možemo pohvaliti, navodeći ga u biografiji be
z opasnosti da delujemo kao hvalisavci, dok je druge usmene, neformalne pohvale publike neukusno navoditi, iako su one često zasnovane na spontanijim, iskrenijim reakcijama nego što su kriterijumi komisija za nagrade.
    
Kako ste se osećali kada ste dobili poziv od profesora Emira Kusturice da svojim velikim umećem ukrasite Andrićgrad s dva remek-dela srpskog mozaika ,,Mlada Bosna’’ i ,,Konopac’’?

- Hvala Vam na pohvali
mozaičkog poduhvata koji je izveden u Andrićgradu, a koji je, u mnogim aspektima, trijumf mozaičke veštine. Na njima je radilo nekoliko, po talentu i iskustvu, najboljih slikara mozaičkom tehnikom u Srbiji. Prvi mozaik sam radila sa Majom Đurović, Jelicom Durković i Vojnom Baštovanović Castel. Na oslikavanju Nacionalnog restorana sa mnom je učestvovala Jasna Opavski.
Po težini poduhvata posebno je bio zahtevan mozaik Mlada Bosna izveden u najfinijem slikarsko-mozaičarskom maniru, bez kompromisa i to u rekordnom roku od tri meseca. Na njemu su, sa mnom, radile Tatjana Benderać Vučićević, Jelica Durković, Maja Đurović, Olivera Nikolić, Gordana Jovanović i Josipa Miletić. Tokom moje samostalne izložbe u galeriji „Kapor“ na Mećavniku, Emir Kusturica mi je predložio da izradim mozaik za Andrićgrad. To sam doživela kao veliko priznanje i prihvatila saradnju sigurna da sam prava osoba na pravom mestu u pravo vreme. Podstaknuta okvirnom idejom Emira Kusturice, koji je želeo da se tim monumentalnim mozaikom, na vedar i duhovit način, ljudi podsete i podstaknu na druženje i zabavu na otvorenom, u prirodi.  Izradila sam sa velikim zadovoljstvom šest predložaka - skica - otkrivši u toj žanr tematici svoje slikarske naklonosti. Kusturica je odabrao vašarski motiv sa  povlačenjem konopca, stablima voćaka, bakom sa harmonikom, guskama, publikom, decom... U fazi uvećanja i izrade likova, poželela sam da nepoznati likovi dobiju poznate fizionomije, da bi mi bilo zanimljivije da radim i da bi se na taj način, eventualno, dobila još jedna dodatna simbolična ravan. Tako su poznati dobili duhovite uloge u kakvim ih nismo videli i koje nisu hvalospev: Dodik i Kusturica tegle konopac, Novak Đoković gricka semenke i kibicuje nadmetanje; u publici je i Branko Ćopić, kao i neke osobe iz privatnog života nas koje smo izvodile mozaik. Naravno, ovekovečile smo i svoje likove u prigodnim ulogama za tu atmosferu.



                                                    foto: Sputnjik, slika Bisenije Tereščenko u restoranu Zlatna moruna 

Koja vrsta inspiracije je dominirala dok ste radili na tom mozaiku?

- Mozaik Mlada Bosna nastao je povodom obeležavanja stogodišnjice sarajevskog atentata kako bi uveličao praznik na Vidovdan 2014.
U njega sam unela i sopstvene snažne emocije prema ideji žrtvovanja za slobodu, inspirisana tim mladim ljudima ponešenim slobodarskim idealima. Tu ideju polaganja sopstvenog života za slobodu naroda ove godine sam ponovo naglasila izradom mozaika na temu Svetog kneza Lazara, za crkvu u Andrićgradu.
 
 
,,Njen talenat je tek nedavno blesnuo punim sjajem na mozaiku Mlada Bosna u Andrićgradu, koji je otkriven na Vidovdan, povodom obeležavanja sto godina od početka Prvog svetskog rata’’- svojevremeno je napisao književni kritičar Dejan Đorić. Koje emocije Vas preplave kada radite mozaik?

- Rad na mozaiku je pre svega  uzbudljiva avantura, počevši od rađanja ideje - na osnovu istraživanja
- preko njenog razvoja u skicu do pronalaženje raznovrsnog kamena i stakla na terenu; zatim sečenje i priprema kamena, izrada mozaika u ateljeu i druženje sa kolegama. Tu je i ona konačna faza: prevoz i montaža. Čitav poces podrazumeva kontakt sa stručnim ljudima, neprestano usavršavanje, brojna putovanja da bi se došlo do cilja - stvaranja lepote.
Posebno mi zadovoljsvo predstavlja rad na prenosivim, izložbenim mozaicima gde su tema i ideja u potpunosti moj izbor.

Mnogi Vas oslovljavaju kao ,,najveću slikarku Andrićgrada’’. Vi ne samo da ste autorka dva monumentalna mozaika u Andrićevom gradu, već je i pekara u toj kasabi krcata Vašim slikama.
Mislite li da bi Ivu Andrića u njegovom gradu najviše oduševio Vaš rad?

- H
vala Vam na toj laskavoj ideji i podsticaju da Andrića zamislim kako šeta Andrićgradom, ispunjenim mnogim arhitektonskim citatima što evociraju sećanje na razne kulture koje su obeležile to područje i njegov književni opus. Mozaici, slike u pekari i nacionalnom restoranu dodatno dekorišu i daju prostoru složeniji, simbolički ton.  Pekara je dobila topli, bajkoviti izgled, oslikani zidovi nacionalnog restorana su, svojim originalnim, duhovitim žanr scenama u kojima učestvuju brojni zaslužni heroji i antiheroji kao i zanimljivi ljudi svakodnevice Andrićgrada. Na tom muralu dobili su i jedinstveni likovni spomen, priznanje i zahvalnost i oni koji su bili uz Srbe u teškim vremenima, kao što su Bobi Fišer, Peter Handke, Nikita Mihalkov.

 
                                                                      Radna verzija mozaika Mlada Bosna

Vaša mozaička ikona Presvete Bogorodice, bila je državni poklon predsedniku Rusije Vladimiru Putinu, prilikom posete Srbiji. Možete li nam reći nešto više o tom radu?

- Mozaička ikona Presvete Bogorodice Vladimirske je jedna od retkih prenosivih mozačkih ikona koje sam napravila. Vrlo mi je draga i zato mi je još draža pomisao da je poklonjena tako značajnom čoveku u razmerama savremene geopolitike i svetske istorije. Drago mi je da deo
srpske umetnosti i duhovnosti dopuni bogatu riznicu ruske kulture. Ikona je inspirisana upravo ruskom ikonom Bogorodice Vladimirske, a darivana je Vladimiru Putinu, a i u toj podudarnosti vidim neki značaj.

Ko je Vaš omiljeni srpski, a ko svetski slikar, mozaičar? Imate li uzore?

- Me
đu svetskim slikarima iz svih perioda istorije umetnosti imam mnogobrojne uzore. Tada su slikari marljivo učili i radili na delima, zanatski, produhovljeni tradicijom i znanjem, inpesionirani svetom oko sebe. Taj, nekadašnji studiozni rad se više podudarao sa ritmom rada na mozaiku.
Među mozaičarima, najveći uticaj na moju odluku da se bavim mozaikom ima moj profesor zidnog slikarstva i mentor na magistarskim studijama - Đuro Radlović. Profesor mi je dao priliku i ukazao poverenje da, još na fakultetu, radim na velikim, značajnim mozaičkim delima i da više godina učim od njega i iskusnih kolega u ateljeu. Profesor Radlović je dao veliki doprinos bogatstvu naše zemlje mozaičarskim radovima i veliku podršku mladim, talentovanim slikarima da se razvijaju u toj tehnici.

                                                         Bisenija Tereščenko izrađuje bika u okviru mozaika Mlada Bosna

Vi držite časove u školi slikanja za decu i odrasle. Šta biste onda poručili omladincima koji vole umetnost i koji imaju ambicije da se bave mozaikom?

- Mladi ljudi koji počinju da se bave likovnom umetnošću ne bi trebalo da se plaše lepote, oslonjene na tradiciju. Lepota, duhovna i telesna, lepota atmos
fere, osećanja se nekim čudnim nesporazumom danas identifikuje sa kičom. Usiljena estetika ružnog je postala moda i kliše. Ona je, kao neko moralizatorsko ukazivanje na loše pojave i stanja i zbivanja  (unutrašnja i društvena) i kao takva je patetična, nakinđurena mučnom patnjom i nadri - brigom, sarkazmom i neiskrena u svojim opštim mestima.  Umetnost je, između ostalog, teškim trudom osvojen zanat kojim umetnik spontano izražava i beleži svoje složene utiske. Dubina umetničkog dela zavisi od bogatog taloga utisaka koje umetnik upija. Dobrota, plemenitost, suptilnost, duhovitost, iskrena potresenost su nezvanično proglašeni slabostima. Najveći problem, čini mi se predstavlja to što su obrazovne ustanove zanemarile sistematičan način likovnog obrazovanja i onima koji bi želeli da se temeljno obuče, uskratile priliku za to.


Коментари

  1. Мој бивши муж и ја смо раскинули пре годину и два месеца, а ја сам била у шестом месецу трудноће. Обоје се волимо и то је био шок за мене и заиста ми је сломило срце. Покушао сам да га позовем и обе линије су биле прекинуте. Покушао сам да дођем до њега на друштвеним мрежама, али ме је склонио са њих. Покушао сам да дођем до његових родитеља и они су ми рекли да је њихов син рекао да ме не воли и да не жели да ме види и да не знају шта није у реду. Плакала сам и плакала сваки дан јер сам га много волела. Док се нисам породила и беба није имала годину дана, нисам могла да вратим своју љубав. Опет сам био збуњен. Не знам шта да радим, а остала сам и без посла и немам новца да се бринем о беби. Била сам несрећна у животу па сам плакала сестри и рекла јој свој проблем и рекла да зна за моћну чаролију која је бачена др апатом која јој помаже када није могла да затрудни. Контактирала сам га путем е-поште и он је рекао да ће ми помоћи и рекао ми је да је жена ставила чини на мог мужа и рекла да ће ми помоћи да разбијем чини тако да ће ми се муж заувек вратити и да ће бити мој. За мене је било велико изненађење што се догодило све што је рекао. Муж ми се одмах вратио и рекао ми да му опростим. Хвала вам пуно овом моћном и искреном чаролију. Молим се да ће дуго живети и радити више од свог дивног дела. Ако имате проблем који вас мучи у животу, обратите се овом моћном играчу чаролија! Он ти може помоћи. Неће вас изневерити, можете га контактирати путем гмаил адресе: драпата4@гмаил.цом или преко његовог вибера/вхатсапп-а:(+447307347648)

    ОдговориИзбриши

Постави коментар