Piše:Tadija Čaluković
Bio je slabog zdravlja, već zakržljao od
mršavosti. Njegova majka, uvek bi mu govorila da je neuredan i aljkav. Od rodjenja
je znao koji je njegov cilj, ali ga je malo ko razumeo. U detinjstvu se nije
zaljubljivao u devojčice, niti u dečake.
U mladosti, jeste, i u jedne i u druge.Odjednom se fascinirao biseksualnošću. Kada
je postao adolescent, prividjale su mu se čudne stvari. Majka je i dalje vršila
veliki uticaj na njega. On je vremenom,postajao mentalalni bolesnik. Njegova
majka je, doduše, to oduvek i bila.Živeo je u Beču. Kada je 1900. godine napunio
dvadeset godina, započeo je pisanje svog epohalnog dela ’’Pol i karakter’’.
Činio je to pod velikim uticajem svoje majke, o kojoj se vrlo malo zna. U Polu i karakteru, Oto najstavičnije
kritikuje ženu, kao biće. On kaže da muškarac uvek može da ima svoje Ja, dok je žena uskraćena toga i nikad
nema tu lagodnost mišljenja. Dakle, majka koja je psihopata, velikim delom je
uticala na takav njegov stav. Ipak, Oto Vajninger je revolucionar.U intelektualno-filozofskom smislu, naravno. Ne postoji,
apsolutno, niko ko je bolje od njega opisivao- genijalnost . On tu kada govori o genijalnosti, kaže da je za njega
pravi genije – Fridrih Niče. I tu ostavlja dilemu, da li je bio religiozan ili
ne. Imajući u vidu, te radikalno-ateističke Ničeove stavove.
Ipak, Vladeta Jerotić, svoj najduži
predgovor (u svom dugom psihološkom opusu) posvetio je upravo Otu Vajningeru. Parafraziraću jednu
rečenicu, gde on kaže, da ta knjiga nije za mentalno nezrele osobe.
Kada sam se u oktobru ove godine susreo na
Sajmu knjiga s dotičnim, i pitao ga za Vajningera, kritikovao me je što ja kao
tinejdžer čitam tako ozbiljnu literaturu.
-Nemoj
to da uzimaš sve zdravo za gotovo – rekao mi je svojim bistrim tonom.
- I sigurno je bio religiozan. –završio je
svoje izlaganje Vladeta, (najbolji poznavalac Ota Vajningera na Balkanu.)
SA VLADETOM JEROTIĆEM NA SAJMU KNJIGA
Postoji još jedan zanimljiv detalj, pri ,,ulasku’’ u poglavlje Žena i njena beznačajna svrha u svemiru. On tu počinje citatom Imanuela Kanta – Tek muškarac i žena zajedno čine čoveka. Što znači da je bio jako kontradiktorna ličnost, ali da nije odbijao mogućnost porodice.
Oto Vajninger se ubio u Betovenovoj kući
1903. godine, samo iz jednog razloga jer je smatrao da je nemoralan. Iako nije
upamćeno u njegovom, kratkom životu da je uradio, bilo šta nemoralno. Živeo je
samo dvadeset i tri godine, ali je iza sebe ostavio veliko delo Pol i karakter. Zato je to bolesna ’’revolucija’’
, a on bolesni genije. Zanimljivo da čovek koji je pisao tako jedno filozofsko-
psihološko delo, samo, jednom spomenuo Sigmunda Frojda.
Elem, mnogo godina kasnije, Adolf Hitler
reći će nešto zaprepašćujuće.
-Postojao
je samo jedan čestit Jevrejin... i on se ubio. – rekao je Hitler misleći na
Vajningera, što danas potvrdjuju neki njegovi dokumenti pronadjeni nakon
njegove smrti.
Hitler je čitao Pol i karakter (i radio baš
ono što me je upozorio prof. Jerotić da ne radim) . Prihvatao je svaku ludost
koju je Vajninger napisao. To je sigurno uticalo na njegovu bolest. Možemo zaključiti da su po tome Vajninger i Hitler slični.Obojica su bili bolesni. Jedan je bio genije, a drugi ludak. Jedan je mislio da je nemoralan (pa se zbog toga i ubio) , drugi je ceo život bio bez etike, ali se zbog nečeg drugog ubio...
Коментари
Постави коментар